Odgovor:

Članom 33. stav 5) Zakona o porezima na imovinu propisano je da promene u toku poreske godine od značaja za visinu obaveze po osnovu poreza na imovinu ne utiču na utvrđivanje poreske obaveze za tu godinu istom obvezniku (koji vodi, odnosno koji ne vodi poslovne knjige), osim u slučajevima iz člana 12. st. 3. i 4. ovog zakona, odnosno promene korisne površine nepokretnosti u toku poreske godine.
Dokazivanje u poreskom postupku, uređeno je članom 51 ZPPPA, za činjenice od uticaja na smanjenje ili ukidanje poreza, teret dokaza je na poreskom obvezniku. S obzirom da navodite da poreski obveznik nije na dostavljena rešenja kojima je utvrđena obaveza po osnovu porezeza na imovinu nije dostavljao žalbe, rešenja su postala pravosnažna, konačna i izvršna.
Posebni slučajevi uklanjanja i menjanja rešenja propisani su Zakonom o opštem upravnom postupku (čl.175.-čl.185). Prvostepeni organ može da primenjuje samo ponavljanje postupka (čl.176-čl.182.ZUP) i odredbe člana 183. u vezi sa čl.163. ZUP, koji se odnosi na poništavanje pobijanog rešenja.  
U konkretnom slučaju smatramo da možda imate samo mogućnost ponavljanja postupka i poništavanja rešenja, ukoliko to iz spisa predmeta i utvrđenih činjenica proizilazi. Odredbe člana 176 ZUP propisuju razloge za ponavljanje postupka a član 178. ZUP propisuje rokove. Takođe prilikom odlučivanja morate voditi računa o zastarelosti za utvrđivanje obaveze, što znači iako su ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka, možete doneti rešenja o poništavanju utvrđene obaveze na 400m2 i utvrđivanju poreza na površinu od 100m2, samo za 5 godina unazad.