Odgovor:

Poreski obveznici koji vode poslovne knjige utvrđivanje poreza na imovinu vrše samooporezivanjem, što znači podnšenjem poreske prijave koja je formalno i matematički ispravna (prolazi validaciju).

Nakon utvrđivanja poreza na imovinu samooporezivanjem, zaposleni u LPA mogu vršiti poresku kontrolu.

Poreska kontrola uređena je odredbama čl. 118. – 134a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.

Prema odredbama člana 123. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji poreska kontrola je postupak provere i utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti ispunjavanja poreske obaveze, kao i postupak provere tačnosti, potpunosti i usklađenosti sa zakonom, odnosno drugim propisima, podataka iskazanih u poreskoj prijavi, poreskom bilansu, računovodstvenim izveštajima i drugim evidencijama poreskog obveznika koji vrši poreski organ, u skladu sa ovim zakonom. Ako se u poreskoj kontroli utvrde nepravilnosti ili propusti u izvršavanju obaveza iz poreskopravnog odnosa, poreskom obvezniku se rešenjem poreskog organa nalaže da ih otkloni.

Prema navedenom postupak poreske kontrole u lokalnoj poreskoj administraciji vrši se u slučajevima kada se posumnja u tačnost i potpunost iskazanih podataka u poreskoj prijavi ili ako se posumnja da se prema podacima u poreskoj prijavi utvrdila manja poreska obaveza, odnosno u slučajevima kada obveznik nije podneo poresku prijavu.

U konkretnom slučaju, ukoliko poreski obveznik sam ne podnese izmenjenu poresku prijavu (vodeći računa o slučajevima kada poreski obveznik ne može podneti izmenjenu poresku prijavu – čl. 40. ZPPPA), jedini način da se tačno utvrdi obaveza po osnovu poreza na imovinu jeste postupak poreske kontrole, koji ukoliko se konstatuju nepravilnosti koje za posledicu imaju natačno utvrđenu obavezu, rezultira donošenjem rešenja kojim se utvrđuje razlika poreza (porez koji nije utvrđen poreskom prijavom) i tako otklanjaju konstatovane nepravilnosti.

U slučaju ovog poreskog obveznika, smatramo da se, bez obzira na konstataciju obveznika da je svim opštinama i gradovima podneo istu porsku osnovicu za rezervoare, može pokrenuti postupak poreske kontrole za 2020. godinu (kao i za ranije godine, ukoliko je potrebno), jer se prema mišljenju Ministarstva finansija rezervoari na benzinskim stanicama ne smatraju skladišnim prostorom, već delom maloprodajnog objekta.

Što se tiče utvrđivanja poreske osnovice za 2021. godinu, napominjemo da je Zakonom o porezima na imovinu, u članu 6b jasno i nedvosmisleno propisano da su pomoćni objekti samostalni objekti koji ne služe za stanovanje ili obavljanje delatnosti, kao i ekonomski objekti i nadstrešnice osnove preko 10 m² koje su samostalni objekti. U tom smislu smatramo da obveznik nije pravilno iskazao poresku osnovicu za rezervoare na svojim benzinskim stanicama, jer se oni koriste za obavljanje delatnosti. Pri tom napominjemo da za nadstrešnice treba proveriti da li su samostalni objekti ili ne i samo ako jesu mogu biti prijavljene po ceni pomoćnih objekata.