- Prijava na umrlo lice je zatvorena 2015. godine, dug je izmiren i u 2016. godini nema zaduženja, ali postoje uplate sve do 31.12.2022. godine koje stvaraju preplatu na istoj. Naslednik u 2022. godini podnosi prijavu na porez na imovinu, zadužuje se od strane organa PGR rešenjima od 2017. godine. Zahtevom traži preknjiženje peplate sa umrlog lica. Da li treba prihvatiti i uplate iz 2016. godine i da li se zastarelost posmatra u odnosu na dan uplate ili se posmatra u odnosu na sticanje prava na povracaj, odnosno preknjižavanje?
Odgovor:
Zastarelost predstavlja gubitak nekog ovlašćenja nastalog usled proteka određenog vremena. U pogledu zastarelosti za povraćaj i preknjižavanje to znači da usled proteka propisanog roka zastarelosti poreski obveznik gubi pravo na povraćaj poreza, odnosno preknjižavanje poreza.
Zastarelost prava na povraćaj i preknjižavanje poreza regulisana je odredbama člana 114a ZPPPA, kojim je propisano da pravo poreskog obveznika na povraćaj, poreski kredit, refakciju i refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza putem preknjižavanja poreza i povraćaj sporednih poreskih davanja, zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je poreski obveznik stekao pravo na povraćaj, poreski kredit, refakciju i refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja poreza i povraćaj sporednih poreskih davanja.
Lokalna poreska administracija kod postupanja po zahtevu za povraćaj ili preknjižavanje, obavezno mora da vodi računa o zastarelosti, pri čemu je bitno uvek imati u vidu da se zastarelost ne posmatra bezuslovno u odnosu na godinu kada je izvršena uplata po osnovu koje se traži povraćaj ili preknjižavanje, već u odnosu na godinu kada je obveznik stekao pravo na povraćaj ili preknjižavanje, što znači u odnosu na godinu kada je nastala preplata (ako je lice koje je izvršilo uplatu to učinilo na svoje ime, odnosno ako je uplatilac istovremeno i poreski obveznik).
Članom 114d ZPPPA kojim je uređen prekid roka zastarelosti, propisano je da se zastarelost prekida svakom radnjom poreskog obveznika preduzetom u cilju ostvarivanja prava na povraćaj, poreski kredit, refakciju i refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza putem preknjižavanja i povraćaj sporednih poreskih davanja. Posle prekida zastarelost počinje teći iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida ne računa se u rok za zastarelost.
Član 10. ZPPPA propisuje da fizičko, odnosno pravno lice ima pravo na povraćaj više ili pogrešno plaćenog poreza, odnosno sporednih poreskih davanja, kao I da koristi više ili pogrešno plaćeni porez odnosno sporedna poreska davanja za namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu, putem preknjižavanja.
Ako se lice opredeli za povraćaj više ili pogrešno plaćenog poreza, odnosno sporednih poreskih davanja, odnosno za namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja, poreski organ ima obavezu da po zahtevu donese rešenje bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, ako poreskim zakonom nije drukčije uređeno.
Zahtev za preknjižavanje pogrešno ili više plaćenih poreskih obaveza može podneti poreski obveznik (ako je uplata evidentirana na ime poreskog obveznika), odnosno lice koje je izvršilo uplatu (ako je uplata evidentirana na drugo lice). Uplate koje su izvršene na ime preminulog lica nakon dana njegove smrti, nije moglo izvršiti preminulo lice – poreski obveznik na čije ime je evidentirana uplata, pa u tom slučaju zahtev za preknjižavanje može podneti lice koje je izvršilo uplate, ali je to učinilo na ime I PIB, odnosno JMBG drugog (preminulog) lica.
Tako izvršena uplata od strane drugog lica (naslednika), smatra se pogrešno izvršenom uplatom u smislu ZPPPA. U takvim slučajevima zaposleni u LPA od podnosioca zahteva (naslednika) treba da traže dokaz o izvršenoj uplati, s obzirom da su iste izvršene na ime drugog (preminulog) lica, a ne na ime podnosioca zahteva (naslednika). Ovo naročito imajući u vidu što kod nasleđivanja može postojati više naslednika, pa se mora nedvosmisleno utvrditi ko je izvršio uplate za koje se traži preknjižavanje.
Imajući u vidu odredbe člana 114a stav 2. ZPPPA koje propisuju da zastarelost prava na povraćaj I preknjižavanje počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je poreski obveznik stekao pravo na povraćaj, odnosno preknjižavanje, u ovakvom slučaju, kada je uplata izvršena na ime drugog lica, dan uplate se smatra danom kojim je obveznik stekao pravo na povraćaj odnosno preknjižavanje.
Ako je, u vašem slučaju, naslednik podneo zahtev za preknjižavanje u toku 2022. godine, preknjižavanje se može izvršiti za uplate izvršene nakon 01.01.2017. godine, jer za njih nije nastupila zastarelost prava na povraćaj I preknjižavanje (bez obzira da li ste po zahtevu postupili u 2022. Ili ćete postupiti u 2023. godini, jer je podnošenjem zahteva prekinuta zastarelost prava na povraćaj, odnosno preknjižavanje). To znači da je za uplate izvršene 2016. godine nastupila zastarelost prava na povraćaj, odnosno preknjižavanje.
Napominjemo da smrću poreskog obveznika prestaje njegova poreska obaveza. Poresku obavezu preminulog lica ispunjavaju naslednici, u okviru vrednosti nasleđene imovine i u srazmeri sa udelom pojedinog naslednika, u momentu prihvatanja nasledstva.
Ispunjenje poreske obaveze u slučaju smrti fizičkog lica uređena je odredbama člana 22. ZPPPA.
Svi postupci u odnosu na preminulo fizičko lice se obustavljaju danom smrti (član 45. Zakona o opštem upravnom postupku). Poreska akta koja su doneta nakon smrti poreskog obveznika (koji danom smrti gubi svojstvo poreskog obveznika), doneta su neosnovano i potrebno je u poreskom računovodstvu stornirati neosnovano utvrđene obaveze po donetim rešenjima.
Pored toga za dug preminulog lica, po osnovu obaveza koje se odnose na period do dana smrti (ako taj dug postoji), u svakom slučaju potrebno je razmotriti pitanje eventualne zastarelosti.
Prenos salda duga sa umrlog lica na naslednika vrši se za dugove za koje nije nastupila zastarelost (po službenoj dužnosti), a ako se naslednik pozove na relativnu zastarelost tada se taj dug prenosi na naslednika u visini vrednosti nasleđene imovine. Prestanak po podnetom zahtevu utvrđuje se na ime naslednika, kao poreskog obveznika.
Znači, evidentirani dug na kartici preminulog poreskog obveznika koji se odnosi na period do dana smrti preneo bi se na naslednike prema ostavinskom rešenju, koje se namiruju prema vrednosti nasledjene imovine. Takođe I uplate koje su izvršene nakon smrti uz dokaze za izvršene uplate mogu se preknjižiti (kao što je napred navedeno). Dakle, ne može se preknjižavati saldo već konkretna uplata. Kod utvrdjivanja zastarelosti kao dan kada je obveznik (naslednik) stekao pravo na preknjižavanje uzima se dan na koji je izvršena uplata od strane naslednika na ime preminulog lica.