Odgovor:

Za dug koji je nastao u periodu 2010-2012 pre svega treba utvrditi da li je nastupila apsolutna zastarelsot, o kojoj poreski organ mora da vodi računa po službenoj dužnosti. Ako nije bilo zastoja zastarelosti i mirovanja duga sa 1.1.2022. godine nastupila je apsolutna zastarelost za dug nastao zaključno sa 31.12.2011. godine. Za dug iz 2012. godine nije nastupila apsolutna zastarelost, pa pošto je obveznik podneo pisani zahtev za zastarelost, treba utvrditi da li je za taj dug nastupila relativna zastarelost. Za dug iz 2012. godine zastarelost je počela da teče od 1.1.2013. godine i trajala je 5 godina, odnosno do kraja 2017. godine. Ako u periodu 2013-2017 nije bilo radnje poreskog organa kojom se prekida zastarelost, tada je i za dug iz 2017. godine nastupila zastarelost i ceo dug se prenosi u vanbilansnu evidenciju. Ako je bilo prekida zastarelosti u tih pet godina ista je mogla da produži rok za zastarelost. Opomena iz 2022 godine ne može se smatrati prekidom zastarelosti jer nije izdata u roku relativne zastarelosti (pet godina).

Što se tiče prinudne likvidacije, odredbama člana 546. Zakona o privrednim društvima propisani su razlozi za pokretanje prinudne likvidacije, kao I da se prinudna likvidacija pokreće po službenoj dužnosti od strane Registratora Registra privrednih subjekata Agencije za privredne registre. Članom 547a istog zakona propisano je da od dana objavljivanja oglasa o prinudnoj likvidaciji, organi društva nastavljaju sa radom, a društvo ne može preduzimati nove poslove već samo završavati započete poslove, uključujući i izmirenje dospelih obaveza, kao i plaćanja za tekuće obaveze društva i obaveze prema zaposlenima. Od dana pokretanja postupka prinudne likvidacije svi sudski i upravni postupci u odnosu na društvo koje je u prinudnoj likvidaciji prekidaju se, s tim što se prekinuti postupci, mogu nastaviti nakon brisanja društva iz registra, na zahtev članova, odnosno poverilaca brisanog društva.

S obzirom da Zakonom nije predviđeno da društvo u postupku prinudne likvidacije ima likvidacionog upravnika, i postupak  prinudne likvidacije ne daje mogućnost da se u toku prinudne likvidacije vrši prijava potraživanja poverilaca, to saglasno članu 547. Zakona poverioci mogu samo da u roku od 6 meseci od dana objave oglasa o pokrenutoj prinudnoj likvidaciji pokrenuti stečajni postupak pred nadležnim sudom.

U postupku prinudne likvidacije koji po službenoj dužnosti vodi registrator Registra privrednih subjekata u Agenciji za privredne registre, privredno društvo nema likvidacionog upravnika kome bi se prijavila potraživanja, niti se potraživanja mogu prijaviti Agenciji za privredne registre, ali nema zabrane da privredno društvo u ovom postupku vrši isplatu dospelih potraživanja.

Interes privrednog društva koje se nalazi u postupku prinudne likvidacije da izmiri svoje obaveze pre okončanja postupka prinudne likvidacije, odnosno brisanja iz Registra privrednih subjekata leži u odgovornosti kontrolnog člana društva i nakon prestanka ovog društva. Naime, kontrolni član društva odgovara sopstvenom imovinom poveriocima brisanog društva. Poverioci društva koje je brisano nakon okončanog postupka prinudne likvidacije, a koje nije imalo dovoljno sredstava za isplatu svojih obaveza ili iz drugih razloga nije ispunilo svoje obaveze, mogu da zahtevaju namirenje svojih potraživanja iz lične imovine kontrolnog člana u roku od tri godine od dana brisanja društva, u skladu sa odredbom člana 548. Zakona.

Postupak prinudne likvidacije okončaće se nakon godinu dana od dana pokretanja postupka prinudne likvidacije.

U vašem konkretnom slučaju svakako treba da se utvrdi zastarelost obaveza poreskog obveznika u postupku prinudne likvidacije, pri čemu na utvrđivanje zastarelosti nije od uticaja činjenica da se obveznik nalazi u prinudnoj likvidaciji.