- Pravno lice je podnelo prijavu poreza na imovinu sa 415 priloga, u okviru nekih ima i više podpriloga. Osim objekata i oporezivih parcela, u prijavi se nalazi i veliki broj parcela od kojih su mnoge manje od 10ari. Kako je pravilno postupiti: odbiti prijavu pa da podnesu novu bez parcela koje ne podležu oporezivanju ili prihvatiti prijavu i sve oporezovati, s obzirom na to da je u pitanju samooporezivanje?
Odgovor:
Prema članu 33. Zakona o porezima na imovinu, obveznik poreza na imovinu koji vodi poslovne knjige porez na imovinu utvrđuje samooporezivanjem.
Porez na imovinu utvrđuje rešenjem poreski organ na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost za koju se utvrđuje porez, i to:
1) obvezniku koji ne vodi poslovne knjige;
2) obvezniku koji vodi poslovne knjige, u postupku kontrole, ako obveznik nije utvrdio poresku obavezu ili ju je utvrdio netačno ili nepotpuno.
Samooporezivanje znači da je poreski obveznik izvršio utvrđivanje poreske obaveze podnošenjem poreske prijave. To dalje znači da poreski organ nema pravo da odbije poresku prijavu kojom je utvrđen porez samooporezivanjem.
Poreski obveznik ima pravo da podnese izmenjenu poresku prijavu u skladu sa članom 40. ZPPPA. U tom slučaju se prethodno podneta poreska prijava stornira.
Da li će se kod poreskog obveznika pokrenuti postupak poreske kontrole ili ne o tome odlučuje poreski organ, pri čemu se vodi računa da je obveznik u obavezi da podnese tačnu i potpunu poresku prijavu.
Prema članu 118. ZPPPA Poreska kontrola vrši se na osnovu godišnjeg plana, koji donosi direktor Poreske uprave (rukovodilac LPA), a koji je zasnovan na oceni poreskog značaja i poreskog rizika poreskog obveznika, kao i na osnovu vanrednog plana. Pri utvrđivanju plana obavezno se ima u vidu i procena uticaja poreske kontrole na efikasnost naplate poreza u određenim delatnostima.
