- Poreskom obvezniku je uručeno rešenje 26.09.2023. godine, na koje je uložio žalbu 12.10.2023. godine. Kako je prošao rok od 15 dana za podnošenje žalbe, ista je Zaključkom odbačena kao neblagovremena po članu 144. stav 1. i 2. ZPPPA. Zaključak je uručen 31.10.2023. godine, gde je ostavljena mogućnost podnošnje žalbe na zaključak od 8 dana od dana prijema zaključka. Obveznik dana 10.11.2023. godine podnosi predlog za vraćanje u pređašnje stanje po članu 82. ZUP-a. Na koji način da postupimo, jer su i rešenje i zaključak uručeni u skladu sa zakonom?
Odgovor:
Osim što je Zakonom o opštem upravnom postupku, članom 82. propisano vraćanje u predjašnje stanje mora se imati u vidu i da ZPPPA u odredbama člana 53. propisuje povraćaj u pređašnje stanje, na sledeći način:
„Ako je poreski obveznik iz opravdanih razloga propustio da izvrši neku radnju u zakonskom roku ili u roku koji je odredila Poreska uprava i zbog propuštanja trpi posledicu, na njegov zahtev dozvoliće se povraćaj u pređašnje stanje.
Propuštanje roka od strane poreskog zastupnika ide na teret poreskog obveznika.
Zahtev za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, odnosno od dana kada je poreski obveznik saznao za uzrok.
Razlozi kojima se obrazlaže zahtev iz stava 3. ovog člana moraju biti opravdani.
O zahtevu za povraćaj u pređašnje stanje Poreska uprava odlučuje zaključkom.
Protiv zaključka iz stava 5. ovog člana nije dopuštena žalba, osim ako je zahtev za povraćaj u pređašnje stanje podnet zbog propuštenog roka za žalbu na poresko rešenje.
Po proteku roka od tri meseca od propuštenog roka, poreski obveznik ne može da podnese zahtev za povraćaj u pređašnje stanje.
Izuzetno od odredbe stava 7. ovog člana, poreski obveznik može podneti zahtev za povraćaj u pređašnje stanje i izvršiti propuštenu radnju i po proteku tri meseca od propuštenog roka, ako zahtev nije mogao da podnese blagovremeno zbog više sile“.
Vraćanje u pređašnje stanje je vanredna pravna mogućnost da se jedna zakasnela proces – na radnja preduzme i posle proteka propisanog prekluzivnog roka. Za dozvolu vraćanja u predjašnje stanje neophodno je ostvarenje dve grupe pretpostavki:
– prvo – da stranka blagovremeno podnese zahtev za povraćaj u predjašnje stanje. Do vraćanja u pređašnje stanje ne može doći po službenoj dužnosti.
– drugo – da postoje opravdani, odnosno izvinjavajući zakonski razlozi strankinog zakašnjenja,
odnosno procesnog propuštanja u konkretnoj situaciji.
Zakonska odredba da razlozi propuštanja budu opravdani ceni se od strane organa koji vodi postupak imajući u vidu sve okolnosti datog slučaja: ozbiljnost razloga, trud i uopšte sposobnost konkretnog lica da ih otkloni, trajanje razloga koji su prouzrokovali propuštanje, prirodu propuštene radnje i sl.
Stranka je dužna da u predlogu za vraćanje u predjašnje stanje navede činjenice koje su dovele do propuštanja.
Kada se vraćanje u predjašnje stanje predlaže zbog toga što je propušten rok za predaju podneska (u vašem slučaju žalbe), potrebno je da se podnesak priloži uz zahtev uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka. Ukoliko se podnesak (žalba) ne dostavi smatraće se da je zahtev za povraćaj u predjašnje stanje neuredan (čl.59. ZUP) i obavestiti stranku da je potrebno da se podnesak uredi.
O predlogu za vraćanje u predjašnje stanje odlučuje zaključkom, organ kome se zahtev predaje na sledeći način:
1) odbacivanjem predloga (neblagovremen, podnet od strane neovlašćenog lica, nedopušten);
2) odbijanje predloga, kada je predlog uzet u razmatranje, pa je organ ocenio da nisu ispunjeni uslovi za vraćanje u predjašnje stanje, odnosno da okolnosti na koje se stranka poziva kao razlog propuštanja nisu učinjeni verovatnim;
3) uvažavanje predloga i dozvoljavanje vraćanja u predjašnje stanje ukoliko su ispunjeni potrebni uslovi.
Prema navedenom smatramo da prilikom odlučivanja o podnetom zahtevu za povraćaj u pređašnje stanje, treba krenuti od ocene rokova za podnošenje zahteva, pa zatim od opravdanosti razloga navedenih u zahtevu za povraćaj u pređašnje stanje. Činjenica da je rešenje i zaključak uredno uručeno nisu od uticaja na postupanje po podnetom zahtevu za povraćaj u pređašnje stanje.