Odgovor:

Kod određivanja vrste zemljišta polazi se od definisane vrste, a ne namene zemljišta.

To znači da i za predmetno zemljište za koje je planom generalne regulacije utvrđena namena “ostalo zelenilo”, treba videti koja je vrsta tog zemljišta. Pretpostavljamo da je to zemljište po vrsti građevinsko, jer građevinsko zemljište ne mora uvek biti predviđeno za izgradnju, postoje i građevinska zemljišta koja se nikada neće izgraditi.

Za oporezivanje takvog zemljišta, pre svega treba utvrditi da li je ono faktički izgrađeno ili ne i za koje namene se faktički koristi.

Često se dešava da je planom predviđena neka namena zemljišta, ali da to nije faktički sprovedeno, naročito kao u ovoj situaciji kada imate samo generalni plan, a ne i detaljni plan. Često se zemljište koristi za druge namene, bez obzira na planski dokument. To što je rečeno da se na tom zemljištu ne može graditi ne znači da ono po vrsti ne može biti građevinsko.

Ali za utvrđivanje poreza na imovinu bitno je koja je vrsta zemljišta (prema katastru i prema Planu), da li je zemljište izgrađeno ili ne i da li ste doneli odluku da se građevinsko zemljište može oporezovati kao šumsko ili poljopivredno, ako se tako faktički i koristi, u skladu sa Zakonom o porezima na imovinu.

Znači, ne može se gledati namena zemljišta iz urbanističkog plana, već vrsta zemljišta, kao i faktička namena, odnosno korišćenje (ako je doneta odluka JLS u skladu sa ZPI).

Dopuna pitanja: U ovom slučaju parcela nije izgrađena, a u katastru se vodi kao poljoprivredno zemljište koje je obuhvaćeno Planom generalne regulacije za naseljeno mesto.

Odgovor: 

Kao što je navedeno i u prethodnom odgovoru, vrsta zemljišta se određuje kako prema planskom dokumentu, tako i prema faktičkoj nameni, uzimajući u obzir činjenice da u praksi često imamo situaciju da se ono što je predviđeno planom razlikuje od situacije na terenu. Zbog toga je u Zakon o porezima na imovinu i uvedena odredba da JLS može svojom odlukom propisati da se neizgrađeno građevinsko zemljište može oporezovati kao poljoprivredno ili šumsko.

Ako pođemo od toga da je predmetno zemljište u katastru određeno kao vrsta zemljišta – poljoprivredno, onda polazimo od odredbe člana 6b Zakona o porezima na imovinu kojim je propisano da je  poljoprivredno zemljište vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuje korišćenje poljoprivrednog zemljišta.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu u članu 2 propisuje da poljoprivredno zemljište jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare) i zemljište koje se može privesti nameni za poljoprivrednu proizvodnju.

To znači da se predmetno zemljište može oporezovati kao poljoprivredno ako faktički ispunjava ove uslove, odnosno, ako nije izgrađeno ili na drugi način pretvoreno u građevinsko zemljište u smislu da je, na primer, asfaltirano ili mu je na drugi način  onemogućeno da se može privesti nameni za poljoprivrednu proizvodnju.