Odgovor:

Član 12. stav 1. tačka 10) Zakona o porezima na imovinu, koji se primenjuje od 1.1.2021. godine, propisuje poresko oslobođenje za objekte obveznika koji ne vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji vodi poslovne knjige kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju.

Prema ovoj odredbi kumulativni uslovi koji moraju biti ispunjeni za poresko oslobođenje za obveznika koji ne vodi poslovne knjige su sledeći:

–             Da je objekat namenjen za primarnu poljoprivrednu proizvodnju

–             Da se objekat faktički koristi za primarnu poljoprivrednu proizvodnju

–             Da objekat nije ustupljen drugom licu uz naknadu duže od 183 dana godišnje.

Za obveznika koji vodi poslovne knjige dodatni uslov je da mu je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost.

Članom 12b Zakona o porezima na imovinu propisano je da su objekti namenjeni za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 10) ovog zakona, objekti za smeštaj mehanizacije za poljoprivredu, repromaterijala, smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke, objekti za potrebe gajenja i prikazivanje starih autohtonih sorti biljnih kultura i rasa domaćih životinja i objekti za gajenje pečurki, puževa i riba.

U Biltenu mišljenja MF 3/21, treće mišljenje (br. 011-00-00209/2021-04 od 12.3.2021. na strani 17-19), objašnjeno sve o ovom poreskom oslobođenju.

Napominjemo da je do kraja 2020. godine dodatni uslov za poresko oslobođenje po ovom osnovu za obveznika koji ne vodi poslovne knjige bio i da je obveznik poreza na dohodak građana za prihode od poljoprivrede, ali je taj uslov ukinut od 1.1.2021. godine.

Inače, obveznik koji ne vodi poslovne knjige podnosi poresku prijavu I u njoj iskazuje podatke od značaja za oporezivanje i prilaže dokaze od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje. Član 51. ZPPPA popisuje da  teret dokazasnosi poreski obveznik – za činjenice od uticaja na smanjenje ili ukidanje poreza.

Po primljenom rešenju o utvrđivanju poreza obveznik je mogao uložiti žalbu i izneti nove činjenice od značaja za oporezivanje, ako ih nije naveo u poreskoj prijavi ili nije imao prilike da ih iznese u postupku pre utvrđivanja poreza.

Ako obveznik smatra da nije pravilno oporezovan u smislu visine poreske obaveze, može podneti izmenjenu poresku prijavu u kojoj će iskazati nove podatke od značaja za oporezivanje i uz prijavu priložiti dokaze.

Napominjemo da je članom 40 ZPPPA propisano da poreski obveznik ne može podneti izmenjenu poresku prijavu nakon donošenja rešenja o utvrđivanju poreza i o ovome se mora voditi računa. Ovde se radi o činjenicama koje utiču na visinu poreza koje se iskazuju u poreskoj prijavi I o kojima je poreski obveznik dužan da vodi računa. 

To znači da se nove činjenice iskazane u izmenjenoj poreskoj prijavi ne mogu uzeti u obzir za utvrđivanje poreza na imovinu za prethodne godine, odnosno za period za koji su poreska rešenja doneta, uručena I za koje je istekao rok za žalbu.

Po izmenjenoj poreskoj prijavi i na osnovu priloženih dokaza se može izvršiti uviđaj na terenu radi provere faktičke namene i korišćenja objekata, odnosno ispunjenosti uslova za poresko oslobođenje.