Odgovor:

Član 114 ZPPPA propisuje da pravo poreskog organa na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost prava na naplatu poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je obaveza poreskog dužnika dospela za plaćanje.

Član 114d ZPPPA propisuje da se zastarelost prekida svakom radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju utvrđivanja i naplate poreza i sporednih poreskih davanja. Posle prekida zastarelost počinje teći iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida ne računa se u rok za zastarelost.

Član 114ž ZPPPA propisuje da pravo na naplatu uvek zastareva u roku od deset godina od isteka godine u kojoj je porez trebalo utvrditi ili naplatiti, odnosno u kojoj je izvršena preplata, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Poreski orga, po isteku navedenog roka, po službenoj dužnosti, donosi rešenje o prestanku poreske obaveze zbog zastarelosti.

Član 114z ZPPPA uređuje zastoj zastarelosti.

Prema tome, za dug nastao do kraja 2014. godine zastarelost je počela da teče od 1. januara 2015. godine.

Zastarelost je prekinuta izdavanjem opomene poreskom obvezniku u 2017. godini (pretpostavlja se da je ista pravilno dostavljena obvezniku o čemu postoje dokazi u spisima predmeta) i počela je da teče iznova od 1. januara 2018. godine.

Pošto je relativni rok zastarelosti pet godina, to znači da je u periodu od 1. januara 2018. godine do 31. decembra 2022. godine LPA trebalo da preduzme neku radnju u cilju naplate poreza da bi zastarelost ponovo bila prekinuta i produžena do isteka apsolutnog roka zastarelosti.

Ali ukoliko nije bilo radnji poreskog organa u cilju naplate poreza u periodu 2018-2022, nije bilo prekida zastarelosti i relativna zastarelost je nastupila 1. januara 2023. godine. Pretpostvaka je da nije bilo zastoja zastarelosti u periodu od 2014-2022 godine.

Da bi se utvrdio prestanak obaveze i prenos u vanbilansnu evidenciju zbog zastarelosti sa 1. januarom 2023. godine, neophodan uslov je da je poreski obveznik podneo zahtev za utvrđivanje zastarelosti. Ukoliko nije, LPA nema osnova da utvrđuje relativnu zastarelost po službenoj dužnosti.

Apsolutni rok zastarelosti za dug nastao do 31. decembra 2014. godine je 10 godina, pod uslovom da nije bilo zastoja zastarelosti u skladu sa ZPPPA, što znači da bi apsolutna zastarelost nastupila 1. januara 2025. godine i tada bi LPA imala obavezu da utvrdi prestanak I izvrši prenos duga u vanbilansnu evidenciju po službenoj dužnosti.