Odgovor:

Prema Zakonu o finansiranju lokalne samouprave lokalne komunalne takse mogu se uvoditi za isticanje firme na poslovnom prostoru.

Prema članu 15a ovog Zakona, pravna lica koja su prema zakonu kojim se uređuje računovodstvo razvrstana u velika, srednja i mala pravna lica, u smislu zakona kojim se uređuje računovodstvo i preduzetnici, a obavljaju delatnosti bankarstva, osiguranja imovine i lica, proizvodnje i trgovine naftom i derivatima nafte, proizvodnje i trgovine na veliko duvanskim proizvodima, proizvodnje cementa, poštanskih, mobilnih i telefonskih usluga, elektroprivrede, kazina, kockarnica, kladionica, bingo sala i pružanja kockarskih usluga i noćnih barova i diskoteka, firmarinu plaćaju na godišnjem nivou najviše do deset prosečnih zarada.

Članom 16. Zakona propisano je da je firma, u smislu ovog zakona, svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja određenu delatnost. Ako se na jednom poslovnom objektu nalazi više istaknutih firmi istog obveznika, taksa se plaća samo za jednu firmu. Za svaku firmu istaknutu van poslovnog objekta plaća se taksa za svaku istaknutu firmu.

Član 17. Zakona propisuje da jedinica lokalne samouprave može utvrditi lokalne komunalne takse u različitoj visini zavisno od vrste delatnosti, površine i tehničko-upotrebnih karakteristika objekata, veličine pravnog lica u smislu zakona kojim se uređuje računovodstvo i po delovima teritorije, odnosno u zonama u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrše usluge za koje se plaćaju takse.

Član 18. Zakona propisuje da aktom skupštine jedinice lokalne samouprave, kojim se uvodi lokalna komunalna taksa, utvrđuju se obveznici, visina, olakšice, rokovi i način plaćanja lokalne komunalne takse.

Da bi se pravilno zadužio obveznik firmarinom, potrebno je da primeniti odredbe iz Odluke JLS, odnosno, kako je JLS odlukom o lokalnim komunalnim taksama propisala da se taksa plaća na osnovu delatnosti koju obveznik faktički obavlja, bez obzira na pretežnu delatnost, ili drugačije. Zatim je potrebno imati dokaz da je obveznik istakao naziv ili ime koje upućuje na to da obavlja delatnost na predmetnom poslovnom prostoru ili da obveznik podnese prijavu u kojoj to navodi.

U skladu sa navedenim, da bi firmarina bila utvrđena mora da postoji pravni osnov u odluci jedinice lokalne samouprave, ali i dokaz da je naziv pravnog lica faktički istaknut na poslovnom prostoru koji koristi.

Komunalna taksa za isticanje firme na poslovnom prostoru, kao javni prihod ne može se posebno ugovarati iz razloga što je to zakonska, a ne ugovorena obaveza. Odnos zakupodavac-zakupac nema karakter poresko-pravnog odnosa, kao odnosa javnog prava, već obligacionog odnosa koji su ugovorne strane svojom voljom zasnovale. Prema navedenom, administriranje ovog javnog prihoda, uređeno je zakonskim i podzakonskim aktima, a ne ugovorima.