Odgovor:

Članom 33v Zakona o porezima na imovinu propisano je da se poreska prijava podnosi i za imovinu za koju obveznik ima pravo na poresko oslobođenje.

Članom 2a Zakona o porzima na imovinu propisano je na koja prava, državinu i korišćenje se plaća porez na imovinu.

Članom 12 stav 1. tačka 4. Istog zakona propisano je da se porez na imovinu ne plaća na nepokretnosti koje su od nadležnog organa proglašene spomenicima kulture ili istorijskim spomenicima – na nepokretnosti u celini, odnosno na posebne delove, koji služe za ove namene, a stavom 4. i 5. istog člana da odredbe stava 1. tač. 4. se ne primenjuju  na nepokretnosti koje se trajno daju drugim licima radi ostvarivanja prihoda, pri čemu se trajnim davanjem drugim licima, smatra svako ustupanje nepokretnosti drugom licu uz naknadu, koje u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje duže od 183 dana.

Prema tome, primenom odredbe člana 12. stav 1. tačka 4. Zakona o porezima na imovinu, ne plaća se porez na nepokretnost koja je rešenjem nadležnog organa proglašena spomenikom kulture, ako su ispunjeni SVI sledeći uslovi:

 – da nepokretnost (u celini ili njen poseban deo) služi za namene u oblasti culture (tj. da služi obavljanju delatnosti koja se smatra kulturnom delatnosšću prema propisima kojiama je uređena kultura);

– da nepokretnost nije ustupljena drugom licu uz naknadu na period koji u toku 12 meseci (neprekidno il isa prekidima) traje duže od 183 dana.

Ako su svi pobrojani uslovi ispunjeni, a nepokretnost u celini služi za namene u oblasti culture, poreska oslobođenje ostvaruje se za celu nepokretnost. Ako sus vi pobrojani uslovi ispunjeni tako da samo pojedini posebni delovi te nepokretnosti služe za namene u oblasti culture, poreska oslobođenje ostavruje se za te posebne delove.

Za koje namene se konkretni objekat koristi i da li ga koristi obveznik, ili lice kome je taj objekat ustupljen i na koji period, jeste faktičko pitanje koje se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu raspoloživih dokaza. Kao dokaz u poreskom postupku mogu se, između ostalog, upotrebiti poreska prijava, poslovna dokumentacija i druge isprave i informacijekojima raspolaže nadležni organ jedinice lokalne samouprave prikupljene od poreskih obvezniak ili trećih lica, iskaz svedoka, nalaz veštaka, uviđaj i svako drugo sredstvo kojim se činjenice mogu utvrditi.

U prilogu dostavljamo mišljenja Ministarstva finansija koja se odnose na pravo na poreska oslobođenje po članu 12. stav 1. tačka 4. Zakona o porezima na imovinu:

– Bilten 9/14, mišljenje broj:  4 (broj mišljenja: 430-00-00444/2014-04 od 26.9.2014. god.)

– Bilten 2/16, mišljenje broj 4, (broj mišljenja: 011-00-00124/2016-04 od 2.2.2016. god.)

– Bilten 11/19, mišljenje broj 8, (broj mišljenja: 011-00-00909/2019-04 od 29.10.2019. god.)

– Bilten 12/21, mišljenje broj 2 (broj mišljenja: 011-00-01260/2021-04 od 7.12.2021. god.) i

– Bilten 12/22, mišljenje broj 3, (broj mišljenja: 011-00-0896/2022-04 od 11.10.2022. god.).