Pitanja i odgovori

Poreskom obvezniku je doneto rešenje o zaduženju LKT za firmarinu 2010. godine za tekuću godinu, na koje je uložena žalba nakon isteka roka, te je donet zaključak o odbacivanju iste, kao neblagovremene. Nakon toga je više puta doneto prvostepeno i drugostepeno rešenje, i je vođen upravni spor. Poslednjim rešenjem drugostepenog organa, a postupajući po presudi Upravnog suda, odeljenje je donelo rešenje 2020. godine kojim je utvrđena LKT za 2010. godinu, obzirom da po stavu odeljenja nije nastupila zastelost za utvrđivanje zbog prekida i zastoja zastarelosti. Obaveza je utvrđena fizičkom licu, na JMBG, a koji je bio vlasnik preduzetničke radnje. Međutim, firma je zatvorena 2012. godine, a samim tim i PIB. Na rešenje doneto 2020. godini za LKT za firmarinu, koje je utvrđeno faktički fizičkom licu, uložena je žalba. U žalbi se žalilac poziva baš na ovu činjenicu, odnosno da obaveza nije mogla da se utvrdi fizičkom licu za preduzetničku radnju koja je zatvorena 2012. godine, a rešenje je doneto 2020. godine. Postupajući po žalbi, prvostepeni organ smatra da su osnovani navodi žalioca i da treba usvojiti žalbu i poništiti rešenje.

Koji je zakonski osnov i kako obrazložiti takvo rešenje? Kako postupiti u ovom slučaju?

Odgovor »